naftna kriza, nagli porast cijena nafte na svjetskom tržištu (poznat još kao naftni šok), koji, uzrokujući odljev realnih resursa iz sektora domaćih finalnih dobara, može dovesti do poremećaja u gospodarstvima zemalja uvoznica nafte, posebno u bilancama njihove međunarodne razmjene i zaduženosti. Najteže su krizom pogođene nerazvijene zemlje, koje su visoko ovisne o uvozu nafte i teško mogu brzo provesti modernizaciju uvođenjem tehnologija koje troše manje energije. Prva naftna kriza izbila je u listopadu 1973., kada je Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC), u prilikama opće financijske nestabilnosti u svijetu i vojno-političke krize na Bliskom istoku, uspostavila uspješan kartel i višestruko povećala cijenu nafte te nametnula preraspodjelu svjetskoga bogatstva u korist zemalja bogatih energetskim izvorima. Porasli prihodi tih zemalja velikim su se dijelom, kao dolarski depoziti, slijevali u međunarodne financijske kanale i služili za povoljno kreditiranje zemalja koje su imale teškoća u vanjskim plaćanjima i koje su se upustile u velike investicije. Deprecijacija dolara, nakon njegove privremene stabilizacije, dovela je do druge naftne krize 1979., kada se cijena nafte udvostručila i ubrzo dovela do dužničke krize, a ona se još zaoštrila zaokretom američke monetarne politike prema snažnoj aprecijaciji dolara te produbljivanjem gospodarske krize u svijetu, posebno u zemljama u razvoju, koje nisu mogle držati korak s razvijenim zemljama u tehnološkom razvoju i oštrijoj konkurenciji na svjetskim tržištima. Na početku 2000-ih, zbog iračke krize, došlo je do eksplozije cijene nafte, ali sa znatno manjim posljedicama za svjetsko gospodarstvo.
